Tema 1 Uvod

Sektor kulture može se smatrati ogromnom mrežom međusobno povezanih agenata koji učestvuju u stvaranju i razmjeni različitih praksi. Ovakvo viđenje kulturnog sektora pomaže u boljem razumijevanju njegovih principa rada. Za kulturnog igrača je presudno i teško je istovremeno prepoznati i primijeniti ovu mrežnu strukturu u praksi, jer su načini komunikacije u kulturnom svijetu vrlo neformalni i teško ih je definirati.

Postoji nekoliko razloga zašto je umrežavanje neophodno u kulturnom okruženju. Prije svega, opravdanje za primjenu teorije mreža na kulturu počiva u zapažanju da je mrežna struktura jedini oblik organizacije koji je dovoljno fleksibilan da pruži vanjski kontekst potpore kulturnom procesu pokušaja i pogrešaka. Drugo, priroda kulturnih industrija zahtijeva fleksibilnost. Budući da su stabilni i fiksni ugovori i uslovi rada rijetki, sposobnost promjene u skladu sa okruženjem je presudna. Nedavni pad podrške vlade zahtijeva sposobnost da se efikasnije koriste i monetarni i nemonetarni resursi.